UTORAK, 23. novembar 2021.

Jevrejski Kulturni Centar „Oneg Šabatˮ, 20 č:

• Ansambl Studio6: Re-Interpretacije (SRB/GB)

ansambl studio6

Ansambl Studio6, Kolarčeva zadužbina (foto: iz privatne arhive)

Ansambl Studio6 izvodi program elektroakustičnih re-interpretacija kompozicija nastalih u Elektronskom studiju Radio Beograda 1970-ih, kompozitora Ludmile Frajt (Nokturno) i Janeza Matičića (Fusions). Na programu su i struktuirana improvizacija Codex XXI Richard-a Barrett-a, koja za osnovu ima snimke elektronskih kompozicija Ernea Kiralja. Program završavamo novim komadom napisanim za Ansambl Studio6 – Snake Fiction za trubu, harfu, harmoniku, udaraljke i tejp, kompozitora Juga Markovića. Elektronski part ovog komada je baziran na neimenovanim arhivskim snimcima iz Elektronskog studija Radio Beograda, koje je autor modifikovao i prožeo kroz svoju kompoziciju. Ovaj koncert je finansijski podržao SOKOJ – Fond za kulturna davanja. Snimak koncerta će se naći na izdanju Ansambla planiranom za 2022. godinu, koje će biti realizovano u okviru evropskog projekta UMSCENE, pod vođstvom Trećeg programa Radio Beograda. Članovi Ansambla Studio6 u ovom programu su: Nenad Marković (truba), Milana Zarić (harfa), Vladimir Blagojević (harmonika), Aleksandar Radulović (udaraljke) i Richard Barrett (elektronika).

• Szene Instrumental feat. Irina Karamarković & Denovaire: Dystopian Pleasure III (A/SRB)

szene instrumental

Szene Instrumental feat. Irina Karamarković & Denovaire

Multimedijalni performans Dystopian pleasure je premijeru imao pre pet godina. U Beogradu će biti predstavljena treća verzija performansa u kojoj učestvuje četvoro muzičara donoseći 60 minuta komponovanog i improvizovanog prostornog / nojz / indastrijal / avangardnog zvuka, uz koreografske elemente. Koriste se i električni i akustični instrumenti: bicikl, bubnjevi, gongovi, objekti od metala, kontrabas, električni bas, amplifikovana bas flauta, klavijature, sempler, električna violin. Gošća na našem koncertu će biti srpska pevačica i kompozitorka Irina Karamarković.

ČETVRTAK, 25. novembar 2021.

Studio 6 Radio Beograda, 20:30:

• Fransis-Mari Uiti/Elizabet Harnik/Milana Zarić (NL/SAD/A/SRB), svetska premijera

zarić harnik uitti

Milana Zarić / Elisabeth Harnik / Frances-Marie Uitti

Fransis-Mari Uiti, kompozitorka/izvođačica, unela je revolucionarnu dimenziju u deonicu violončela, transformišući ga u polifoni instrument sposoban da iznese kompozicije ispunjene kontinuiranom akordikom (dvoglasna, troglasna i četvoroglasna faktura) i zamršenim višeglasjem. Korišćenjem dva gudala u jednoj ruci, ovaj pronalazak omogućava istovremene unakrsne akcente, višestruke tonske boje, kontrastirajuću četvoroglasnu dinamiku, simultano izvođenje legato tehnike i drugačijih načina artikulacije. Među mnogim kompozitorima koji su koristili ovu inovativnu tehniku u svojim delima posvećenim Fransis-Mari Uiti, pomenimo: György Kurtág, Luigi Nono, Giacinto Scelsi, Jonathan Harvey, Richard Barrett, Horatio Radulescu, Lisa Bielawa. Harfistkinja Milana Zarić, svestrana muzičarka, aktivna u klasičnoj, savremenoj, komponovanoj i slobodno improvizovanoj muzici, razvija karijeru u orkestrima, kamernim ansamblima i solističkom radu, povezujući klasični idiom sa savremenim senzibilitetom i novim tehnologijama. Kao organizator i izvođač u okviru različitih projekata, Milana ima za cilj da stvara nove mostove i izaziva granice između tradicionalnih uloga kompozitora, izvođača i improvizatora. Od 2005. godine Milana je solo harfistkinja Beogradske filharmonije. Zajedno sa trubačem Nenadom Markovićem, Milana je osnovala Ansambl Studio6, kolektiv posvećen savremenoj muzici. Elizabet Harnik, austrijska pijanistkinja i kompozitorka, stvorila je višestruki opus brisanjem žanrovskih granica putem različitih saradnji na polju improvizovane muzike, interdisciplinarnih projekata i savremenog kompozitorskog jezika. Kao improvizator, ona radi unutar zvučnog sveta inspirisanog elektro-akustikom, koristeći se specifičnim prepariranjima i proširenim tehnikama, uz pomeranja granica klavira. Njeni nastupi crpe iz telesnog i introspektivnog, zatim intuitivnog sviranja i visoke preciznosti. Elizabetin jedinstveni pristup klaviru kao instrumentu, te improvizaciji i kompoziciji, čini je izuzetno traženom koncertnom umetnicom. Članica je brojnih ansambala improvizovane muzike, te nastupa i snima sa mnogobrojnim međunarodno priznatim predstavnicima savremene džez-scene Evrope i šire.

PETAK, 26. novembar 2021.

Drugstore, 20 č:

• Silard Mezei i Albert Markoš (SRB/H)

silard mezei i albert markoš

Silard Mezei i Albert Markoš (promotivna fotografija)

Silard Mezei je svoje školovanje na odseku violine završio u Senti i Subotici, a zatim je četiri godine studirao kompoziciju na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Kao violinista, violista, kontrabasista i kompozitor, i to u različitim formacijama (od dua do noneta), Silard je do sada održao veliki broj koncerata u Srbiji i inostranstvu. Vodi Szilárd Mezei Trio, Szilárd Mezei Kvintet / Sekstet / Septet / Oktet / Ansambl, i svira u mnogim sastavima (duo, trio itd) posvećenim improvizovanoj muzici. Silardov orkestar izvodi savremenu improvizovanu muziku, i to uglavnom njegove autorske kompozicije. Kao kompozitor, Silard je zainteresovan za ispitivanje odnosa između improvizacije i kompozicije (nalik aleatorici Vitoldau Lutoslavskog i kreativnim muzičkim metodama Entonija Brekstona), koristeći se i elementima džeza i autentične narodne muzike. Silard je, takođe, kompozitorski veoma aktivan na polju scenske muzike, a kao instrumentalista je sklon i izvođenju mađarske narodne muzike na tradicionalnim instrumentima. Albert Markoš, kompozitor, improvizator, čelista, rođen je 1967. godine u Klužu (Rumunija), gde je studirao Muzičku akademiju. Od 1988. do 1992. godine je sarađivao sa nekoliko orkestara u Transilvaniji. Potom se udaljio od klasične muzike i počeo da traga za svojim novim ciljevima u karijeri izvođača i kompozitora. U Budimpešti živi od 1993, radeći kao kompozitor za pozorište, film i plesne produkcije. I kao instrumentalista i kao slušalac, najviše je usmeren na slobodnu improvizovanu muziku. Aktivan je član nekoliko različito koncipiranih sastava.

• Akosh S. Trio (H)

akosh s trio

Akosh S. Trio

Akoš Selevenji (Akosh Szelevényi) mađarski je saksofonista, multiinstrumentalista, improvizator i kompozitor. U Francuskoj živi od 1986. godine. Kao vođa i osnivač grupe Akosh S. Unit, objavio je puno izdanje pod etiketom Universal. Jednom je snimao i imao turneju sa rok bendom Noir Désir; radi sa koreografom Jožefom Nađom (Josef Nadj), neguje improvizovanu muziku sa umetnicima kao što su Joëlle Léandre, Gildas Etevenard, Hamid Drake itd. Komponuje muziku za pozorišne predstave, savremeni ples, filmove, sarađuje sa francuskim reperom Markom Namurom (Marc Nammour). Od 2016. godine radi sa mađarskim muzičarima – kontrabasistom Peterom Ajtaijem i bubnjarem Miklošem Silvesterom (Szilveszter Miklòs). Novi bubnjar, Aron Porteleki, pridružio se Akošu i Peteru pre nekoliko godini (Aron je već nastupao na Festivalu Ring Ring, sa Marinom Džukljev, 2018. godine). Ova dvojica mladih umetnika uveliko su prerasla u simbole aktuelne kreativne muzičke scene u Mađarskoj i prava je radost videti ih.

SUBOTA, 27. novembar 2021.

Drugstore, 19 č:

• Loran Bigo: D’un air instable (F)

d'un air instable

Detalj projekta „D’un air instableˮ, Laurent Bigot (foto: iz privatne arhive)

U noći nalik snu, savitljivi ili nestabilni objekti se bude, animirani protokom vezduha ubačenog u njihove bronhije. Oživljavajući, oni se ljuljaju, pucaju, kreću, dišu, zvižde, podriguju, zuje… Oni govore, odgovarajći jedni drugima. Primamljivo je igrati se sa njima. U njihovom društvu Loran Bigo gradi muziku. Međutim, oni su pametni i nepredvidivi partneri. Staklene flaše, plastične flaše, metalne konzerve, cevi, akvarijumske slavine… Motori dva frižidera, nekoliko mikrofona… Loran Bigo usađuje život u neživi predmet. Izvlači neslućene zvukove i pokrete. Muzičar je, pa otkriva mogućnost odvijanja radnje bez naracije. „Nestabilni vazduhˮ postavlja predmete za jednokratnu upotrebu, one odbačene. Napušteni, kao vraćeni u divljinu, oni se prepuštaju svojim obredima zvukova i gestova. Žive u svom svetu, misterioznom ehu našeg sveta, ne igrajući se bez humora usmerenog prema sopstvenoj, ponovo otkrivenoj vitalnosti.

• Thark – Kӣr & Mangulica FM (SRB), svetska premijera

thark

Thark

Kӣr je epitet solo produkcije Baneta Jovančevića, lajv-umetnika u rezidenciji i programskog menadžera beogradskog kluba Drug§tore. Njegovo prvo izdanje, Imrali, objavljeno je za Creme Organization, a drugo, Mramorje, za Yerevan Tapes. Kombinujući tradicionalne i eksperimentalne uticaje u elektro-akustičnoj muzici, Kӣr stvara zvuk u kojem post-industrijski logos, vođen dronom, prelazi u plemenski mit, u potrazi za tragovima budućnosti. Sukob sintisajzera i akustike priziva zvučni pejzaž vizantijskih sakralnih tradicija i balkanskih folklornih ritmova. Kӣr-ov simbolički jezik (Dimiskija, Imrali, Mramorje, Balčak) naslojava ga drevnom temporalnošću i njegovom logikom bitisanja, koja ne pripada prošlosti već nama samima. Osnovni koncept jeste izazivanje konvencionalnih i preovlađujućih ritmičkih struktura u muzici, suprotstavljanjem tradicionalnih ritmova i savremenog, elektronskog zvučnog dizajna. Vizualizacija koju priziva ovaj zvuk – zvuk šumskog vazduha, reke, pevušenja ptica – isporučen kroz nemilosrdnost mašine, zahteva aktivno slušanje svekolike onostranosti ovog sveta. To je muzika koja hipnotiše, kontemplira i rejvuje. I uvek pleše. Mangulica je jedina preživela autohtona srpska rasa pripitomljene svinje. Druge dve, šiška i šumadinka, izumrle su. Mangulica, poznata i kao „vunena svinjaˮ, zbog svojih dobrih osobina, smatra se „plemenitomˮ, ali je i ona bila skoro izumrla osamdesetih godina 20. veka. Njena masnoća ima 80 posto manje holesterola i triglecirida nego obična, bela svinja. Godine 1998, mangulica je uvedena u Zasavicu, ali za razliku od podolskog govečeta, ostavljena je da slobodno luta u rezervatu, te od tada postaje divlja. Poznati su i slučajevi razmnožavanja sa divljim veprom. Mangulica FM iznova stvara hipotetičku diskoteku u kojoj turbo-folk mantre susreću ezoterične rituale. Lajv-setovi Mangulice FM jesu plesna putovanja u rasklimatanom lokalnom autobusu, koji se kreće isključivo sporednim putevima i često prelazi granice između Srbije i susednih zemalja.

• Kim Myhr You ǀ me (N/S/AUS)

kim myhr

Kim Myhr (foto: Orfee Schuijt)

Album Kima Mira, You | me, sadrži dve dugačke, pulsno orijentisane numere, od kojih svaka ispunjava po jednu celu stranu ploče. Album je rezultat petomesečnog rada u studiju i predstavlja Mirovo najkohezivnije izdanje do sada, bogato orkestrirano i u svakom smislu izvanredno. Poslednjih nekoliko godina Kim Mir igra ključnu ulogu na norveškoj sceni eksperimentalne muzike, kao kompozitor i gitarista. Njegova saradnja sa Jenijem Valom i Tronthajmskim džez orkestrom na albumu In The End His Voice Will Be The Sound Of Paper iz 2016. godine dobila je ushićene kritike. Kasnije te godine, izdao je svoj drugi solo album, Bloom – čije su raznovrsne numere više odvele njegovu muziku u elektronskom smeru. Nedavno su perkusivne osobine postale sve prisutnije u Mirovoj muzici, a na You | me je ritmički element on proširio na taj način što je pozvao trojicu svojih omiljenih bubnjara da mu se pridruže: Toni Bak, Ingar ZakHans Hulbækmo. Nakon objavljivanja ploče, Kim je odlučio da to bude postava koja će nastupati na najznačajnijim festivalima. „Ovo je prvi put da sam napravio ploču na kojoj je sve izvedeno iz jedne specifične muzičke idejeˮ, kaže Mir. „Takođe, to je prvi put da sam komponovao muziku sa jednim pulsom prisutnim na celoj ploči. Želeo sam da muzika bude zasićena detaljima, do tačke u kojoj imaš utisak da plivaš u njima, dok se istovremeno u pogledu forme zadržava jednostavnost – sve u cilju da se muzika doživi kao jedno neprekidno stanje.ˮ Ovakav pristup čini You | me drugačijim u odnosu na prethodne Mirove albume. „Tokom kreativnog procesa sam puno razmišljao o suprotnostima i o ponekad nevidljivoj liniji koja ih razdvaja. Jedna od zanimljivosti u radu sa dužim formama je da je tu granicu moguće izbrisati i pustiti da bujni, idilični materijal postepeno preraste u nešto što je teže i nedostupnije. Ovo nas može podsetiti da su kontrastirajuća stanja sve vreme pristuna jedno unutar drugog, te da unutar jednog uvek postoji trag drugogYou | me je razrađen, evokativan, ritmički pokretljiv i zvučno neodoljivi album Kima Mira, umetnika koji stalno proširuje svoju muzičku paletu. Kim je već nastupao na Festivalu Ring Ring, 2014. godine.

NEDELJA, 28. novembar 2021.

Drugstore, 20 č:

• Ana Kravanja & Tijana Stanković  (SLO/SRB)

tijana stanković i ana kravanja

Tijana Stanković i Ana Kravanja (foto: Iztok Zupam)

Ana Kravanja (1983) veoma je aktivna umetnica, uključena u razne projekte. Članica je trija Širom u kom svira mnoštvo ručno rađenih tradicionalnih i klasičnih instrumenata. Kao violinistkinja, Ana se bavi i improvizovanom muzikom, sarađujujući na tom polju sa slovenačkim i stranim muzičarima i plesačima kao što su Samo Kutin, Tomaž Grom, Irena Tomažin, Vid & Još Drašler, Andrej Fon, Noid, Matija Schellander, Aleksandar Škorić, Henrik Olsson, Susanna Gartmayer, Raphael Roginski, Ryuzo Fukuhara, Lotus Edde Khouri itd. Radi autorsku muziku za plesne i pozorišne predstave, animacije, filmove, kao i pripovedna i pesnička dela. Pokrenula je projekat Glacies, 2013. godine, u okviru kojeg su muzičari koristili police frižidera. Članica je i specifičnog slovenačkog sastava OlfamoštvoTijana Stanković (1984) violinistkinja je i vokalistkinja. Studirala je etnomuzikologiju u Novom Sadu. Polja interesovanja su joj narodna muzika sa Balkana, slobodna improvizacija, savremena umetnička muzika, world music i primenjena muzika. Sarađivala je sa mnogim priznatim muzičarima i kompozitorima, kao što su Silard Mezei, Iancu Dumitrecu, Ana Maria Avram, Albert Márkos, Nikolaus Gerszewski, Miroslav Tóth… Anom Kravanjom, Sofijom Labropulu, Lukom Tojbojem… Kao član ansambla ili u okviru solo projekata, nastupala je na brojnim evropskim festivalima. Ana Kravanja i Tijana Stanković su 2019. godine objavile prvi zajednički album trkam kličem odganjam / kucam dozivam teram, kao rezultat dve muzičke rezidencije koje su se dogodile u Budimpešti (Mađarska) i Lesnom Brdu u Sloveniji. Cilj rezidencija je bilo istraživanje zvuka, vokalnog i violinskog stila, kao i potraga za spojem između sopstvenih izvođačkih idioma, stila improvizacije i tradicionalnih i savremenih elemenata u sviranju. Nastupale su u raznim prostorima i festivalima u Mađarskoj, Sloveniji, Austriji, Srbiji…

• Zlatko Kaučič & Tomaž Grom (SLO)

zlatko kaučič & tomaž grom

Zlatko Kaučič & Tomaž Grom (foto: iz arhive Zavod Sploh)

Početkom sedamdesetih, Zlatko Kaučič (udaraljke, objekti, ozbučena citra) otišao je preko granice, snimao i nastupao u Italiji, sarađivao sa muzičkim udruženjem Swiss in Switzerland, potom se preselio u Barselonu, 1976. godine, počeo da svira u klubovima i na festivalima, sam ili sa raznim muzičarima, među kojima je bio i Steve Lacy. Od 1981. do 1983, Zlatko je podučavao bubnjeve na džez školi Taller de músicos u Barseloni. Od 1984. godine i preseljenja u Amsterdam, priključio se izuzetno moćnoj sceni improvizovane muzike, dokazujući se i kao kompozitor na polju izvođačkih umetnosti i plesa. Početkom devedesetih se vratio u Sloveniju i duboko zakoračio u sopstveni naglašeno produktivni, kreativni period. Tomaž Grom (kontrabas, elektronika) shvata muziku kao medijum komunikacije više nego kao estetsko zadovoljstvo. On želi da otkrije razloge koji vode ka stvaranju muzike. Beskompromisno podstiče društvene norme. Za njega, muzika jeste oblik traženja, te podrazumeva pitanja bez odgovora, protok ideja, nepredvidive situacije. Kompozicija je improvizacija. Improvizacije mu nude prostor u kom gubi sebe, pravi greške, dolazi do intrigantnih rešenja. Tomaž i Zlatko su do sada objavili dva zajednička albuma.

PONEDELJAK, 29. novembar 2021.

Jevrejski Kulturni Centar „Oneg Šabatˮ, 20 č:

• Zbignjev Hojnacki (PL)

zbigniew chojnacki

Zbigniew Chojnacki, Niños Consentidos Festival, Beč, 2018 (foto: iz privatne arhive)

Zbignjev Hojnacki (1992) harmonikaš je i improvizator. Služi se i elektronikom. Otvoren je za sve vrste izvora zvuka, smatrajući da i „stara mašina za veš, vlat trave, zvuk motora autobusa, pa čak i obična stolica nasred scene mogu biti inspirativni.ˮ Mlad je umetnik, međutim, već je sarađivao sa mnogim istaknutim umetnicima sa scene improvizovane muzike, među kojima su Adam Pierończyk, Krzysztof Knittel, Joelle Leandre, TOC, Marcin Albert Steczkowski, Anna Gadt, Krzysztof Gradziuk, Michał Urbaniak, David Kollar, Ramon Prats, Yuhan Su… „Hojnacki dekonstruiše i iznova osmišljava svoj tradicionalni instrument, uz pomoć pedala i elektronskih naprava, proizvodeći neobičnu kakofoniju iz svog duboko meditativnog, kreativnog transa. Zvuci koji su dopirali sa scene su bili čudni i komplikovani, ali i zanosni. Zvučalo je kao da je kraj sveta, ali istovremeno i kao njegovo obnavljanjeˮ (James Thornhill / Under the Radar Magazine).

• Jane in Ether – Biljana Vučkova/Magda Majas/Miako Klajn (BG/D)

jane in ether

Jane in Ether (foto: Cristina Marx)

Berlinski trio Jane in Ether, osnovan početkom 2019. godine, čine Miako Klajn (rekorde), Magda Majas (klavir) i Biljana Vučkova (violina, glas). Ove tri muzičarke su širom sveta poznate po svojim nastupima i brojnim objavljenim snimcima u sferi improvizovane, savremene muzike i performansa. Dolazeći svaka sa svojom zasebnom muzičkom, žanrovskom i stilskom predistorijom, članice trija su usmerene na razvoj kompozicija u realnom vremenu, istražujući dinamičke i tonalne mogućnosti svojih instrumenata, nekonvencionalno proširujući njihove granice. Primarni fokus trija je u raznolikosti tonskih boja koje nastaju kombinacijom instrumenata bilo kroz njihovo preklapanje bilo kroz paralelno koegzistiranje, strpljivo stvarajući krhke teksture koje lebde na ivici čujnosti samo da bi spontano promenile pravac, stvarajući dinamični prostor za guste klastere buke ili zvučne suspenzije minimalnih tonalnih zvučnih pejzaža. Tokom ove godine trio je svirao na brojnim koncertima širom Evrope i objavio debi-album.

PETAK, 3. decembar 2021.

Studio 6 Radio Beograda, 20:30:

• Der Lange Schatten (N/D/I)

der lange schatten

Der Lange Schatten (foto: Doris Huesler)

Der lange Schatten čine Håvard Wiik (klavir), Michael Thieke (klarinet) i Antonio Borghini (kontrabas). Trio je osnovan leta 2009. godine sa bazom u Berlinu. U ovom projektu muzičari zajednički istražuju improvizaciju unutar autorskih kompozicija svakog od članova. Klavir, drveni duvački i gudački instrument jesu formacija duboko ukorenjena u tradiciji kamerne muzike, „transparentnaˮ, a opet sposobna da oblikuje snažan kontrapunkt melodijskih linija ili, pak, apstraktnih zvučnih pejzaža. Trio Der Lange Schatten je 2014. godine objavio istoimeni debi-album. Osim toga, načinili su snimke za nemački radio SWR i imali nastupe, između ostalog, na Festivalu Umlaut (Pariz), Festivalu Vinterjazz (Kopenhagen), te održali koncerte u Norveškoj, Švajcarskoj i Nemačkoj.

. . .