Pa, kako je zvučao taj ženski „glas” na festivalu „Pocket Globe 2024”?

Pa, kako je zvučao taj ženski „glas” na festivalu „Pocket Globe 2024”?

Treći festival „Pocket Globe” održan je u Novom Sadu, od 12. do 14. novembra 2024. godine, na nekoliko lokacija. Programom, koji je obuhvatio šest koncerata, radionicu i prezentaciju, bačen je fokus na žene – umetnice.

. . .

Prvo što želim da kažem, na samom početku članka, jeste to da nam nikad nisu teže pale završne pripreme i organizacija festivala „Pocket Globe”. Razlog je ozbiljan i mračan: jedanaest dana pre trećeg izdanja našeg festivala, srušila se nadstrešnica Železničke stanice Novi Sad i tom prilikom usmrtila 14 ljudi, dok je jedna od teže povređenih osoba preminula šesnaest dana kasnije, 17. novembra.

Ovaj tragični događaj nastaviće s pravom da potresa društvo i političku scenu Srbije, a mi smo, u periodu najvećeg šoka i prvih najtežih patnji žitelja Srbije, posebno građana Novog Sada, ipak morali da održimo ono što je već bilo zakazano i koncipirano, budući da je prošao i period zvanične trodnevne žalosti.

Forma opšte tuge na državnom nivou jeste prestala, ali su ogroman i istinski očaj, patnja i nezadovoljstvo nastavili i nastavljaju da žive u srcu ljudi.

Takva situacija i atmosfera, prirodno su doveli do toga da je festival „Pocket Globe” posetilo nikad manje publike. Oni koji su došli, kažu da je to iskustvo za njih čak bilo lekovito, makar na trenutak im nahranivši izmučenu psihu nečim lepim, prijatnim, emotivnim, kontemplativnim, dirljivim, potresnim, oporavljajućim, radosnim – sve u zavisnosti od konkretnog koncerta. Pritom, moglo bi se reći da je svojim programom, treće izdanje „džepnog festivala” upravo ponudilo prigodan, intimni zvuk i sadržaj, onaj koji ne uznemiruje, niti poziva na zabavu. Eto, tako se, nažalost, nekako „namestilo”…

Koncertni program trećeg „Pocket Globe”-a je održan u novoj zgradi Studentskog kulturnog centra Novi Sad, u ulici Vladimira Perića Valtera. Jako lep prostor velike sale u prizemlju, sa prostranom binom, odličnim ozvučenjem i barom koji omogućava lak i brz pristup osvežavajućem piću, predstavljali su prijatno, praktično i prigodno okruženje za koncerte koji su se tu odvijali tokom tri festivalske večeri. Reklo bi se da su svi bili zadovoljni: muzičari, publika i organizatori.

Prvi se publici koncertno predstavio francuski ženski trio Samaïa, 12. novembra. Iskrena, gotovo detinja vedrina tri izuzetno vešte i iskusne mlade umetnice – Eleonor Furnio, Noemi Nael i Luna Silva – ostvarila je lak put do publike, koja je vidno uživala i bodrim apaluzima nagrađivala predivna, harmonična vokalna višeglasja, zatim divne, ukusno aranžirane instrumentalne deonice (hardi-gardi, bendir, rik, bubanj leguero, bas-bubanj, daf, mandola), a konačno i atraktivan program sačinjen od raznolikih tradicionalnih pesama Evrope i Bliskog istoka.

Može se slobodno reći da je trio Samaïa bio otkrovenje i za publiku i za nas, organizatore, budući da njihovo vreme tek dolazi, tako da smo i mi, na neki način, napravili eksperiment, pozvavši sastav za koji nismo ni sami bili sigurni da li će se pokazati kao dobar ili izvanredan, a na kraju se ovo drugo ispostavilo kao tačno.

Nakon mladog, francuskog trija, na scenu je izašla najstarija (48) i najpoznatija muzičarka ovog izdanja festivala (koje je bilo u znaku žena, zatim sve samih srpskih premijera, ali i dominacije mlađih umetnika) – Ana Alkaide iz Španije, svojevrsna zvezda savremene španske muzičke scene. Uz podršku dugogodišnjeg kolege i životnog partnera Bila Kulija (ud, psaltir, buzuki, bas-pedala, programiranje), Ana je na svoj prepoznatljivi, pomalo njuejdževski način, raširila magiju i skrojila atmosferu ambijentalnog, eteričnog i transcendentalnog.

Njen nastup je bio anđeoski prefinjen, vođen lepotom glasa i vanvremenskim zvukom nordijske nikelharpe. Prošetala nas je Mediteranom, stazama Sefarda…

Čini se da je Ani smetao skromni broj glava u redovima publike, jer je umetnica njenog ranga navikla na više. Međutim, ništa mi tu nismo mogli da pomognemo. Takva je bila kob „Pocket Globe”-a u pretposlednjem mesecu 2024. godine.

Drugo veče, 13. novembra, obuhvatilo je nastupe dva dua. Najpre su Hiram Salsano i Marčelo De Karolis obradovali publiku zanosnim i energičnim interpretacijama tradicionalne muzike italijanskog juga, naročito regija Kampanije i Bazilikate. Sve je bilo onako kako i očekujemo od temperamenta ovog dela Evrope: moćan Hiramin vokal i strastveno trešenje daira kao i pulsiranje drombulja, ostvarili su savršeni spoj sa Marčelovom virtuoznošću na gitari batente, dok su luperi dodatno podgrejali atmosferu, ne remeteći vitalnu izvornost starih pesama.

Odmereno igranje Marčela i dela publike u kolu u jednom trenutku dalo je notu toplog zajedništva među ljudima, što je imalo i posebnu važnost u tim teškim novembarskim danima.

Posle Italijana, usledio je koncert koji je privukao posetioce zainteresovane ne samo za world music, već i za eksperimentalnu, avangardnu muziku. Neki od njih su došli iz Beograda u Novi Sad upravo zbog ovog koncerta. Poljski duo Maniucha & Ksawery bazira svoje nastupe na albumu „Oj borom, borom…” koji i dalje, sedam godina od objavljivanja, nadahnjuje i uzbuđuje, tako da se od ovo dvoje umetnika ni ne očekuje da pod obavezno „izbace” sledeći album.

Koncert Manijuhe Bikont i Ksaverija Vojćinskog kao da se najdublje uvezao sa turobnom situacijom u Srbiji tih novembarskih dana.

Nežnim, ali i prodornim, sirovim glasom koji odlično poznaje emociju seoskih žena ukrajinskog dela Polesja (pogranične oblasti Poljske, Ukrajine, Rusije i Belorusije, gde je Manijuha godinama vodila terenska istraživanja), Manijuha je dočarala razna lica tuge iz seoske svakodnevice u prošlosti, ali tuge kroz koju ruralne pevačice ujedno sebe oslobađaju teskobe, rehabilitujući svoje psihičko stanje.

Kontrabasista Ksaveri, kao još jedan tumač i saigrač u ovoj eksperimentalno-izvornoj interpretaciji tradicionalnog ukrajinskog nasleđa, takođe je podario tonove i harmonije nežnosti, patnje, rascepa, traganja i ponovnog ostvarivanja unutrašnjeg mira.

Treće veče, 14. novembra, otvorila je finska umetnica Teja Niku, koja je sa harmonikom u rukama i na krilu pružila publici pedesetak čistih „čil-aut”-minuta, smenjujući privlačnu melanholiju severa Evrope i strastvenu pokretljivost Balkana, gradeći jedan prirodan i intiman niz, koji ni melodija hit-pesme „Ajde, Jano” nije učinila drugačijim, tako da je, uprkos pozivu umetnice da se uz ovu nama vrlo blisku temu zapleše (što bismo inače uradili u nekom drugačijem kontekstu), sva publika ostala mirna na svojim mestima, prepuštajući se milini svakog tona i melodijskog ukrasa.

Teja je imala najviše publike, a razlog je bio u priličnom broju učenika novosadske Muzičke škole „Isidor Bajić”, koje je doveo njihov nastavnik harmonike Marko Asurdžić. Lep primer truda da se mladim ljudima podstiče i vanškolsko slušalačko iskustvo, te šire vidici u oblasti kojom se bave.

Na samoj završnici „Pocket Globe”-a, sve priznatija srpsko-austrijska umetnica Jelena Popržan, predstavila je jedan od aktuelnih projekata – Jelena Popržan Quartett. Nakon više od deset godina koliko je prošlo od prethodnog nastupa (sa duom Catch-Pop String-Strong) u jednom od „njenih” gradova, ova rođena Novosađanka imala je ogromnu potrebu da publici pokloni sav svoj unutrašnji žar, ideje i kreativnost… Ta potpuna i iskrena predaja muzici, trenutku, prostoru i okupljenoj zajednici, rezultirala je ubedljivom interpretacijom sadržaja albuma koji je sa Kvartetom objavila 2022. godine.

I mada su instrumentali bili jednako fascinantni kao i pesme bazirane na poeziji jevrejsko-poljsko-austrijske pesnikinje Tamar Radziner, ipak su, u emocionalnom smislu, ti vokalno-instrumentalni koncertni trenuci još intenzivnije uzdrmali publiku.

Od pratećeg sadržaja festivala, jedan je događaj, baš kao i prošle godine, zapravio otvorio festival, u utorak, 12. novembra, u predvečerje. Reč je o radionici sa članovima Dečjeg operskog studija Srpskog narodnog pozorišta, koju je prethodne godine vodila Iva Bitova, a ove – Manijuha Bikont. Još jednom: pun pogodak! Manijuha je bila veoma posvećena, radeći sa radoznalom i muzikalnom decom na nekoliko ukrajinskih pesama, a usput i na nekim fenomenima tradicionalne muzike i narodnog života, dok je Verica Pejić, dirigentica hora, zadovoljno sve posmatrala i takođe povremeno pružala aktivnu podršku.

Neka deca su došla naredne večeri na koncert Manijuhe i Ksaverija, a jedna od devojčica se odvažila da se, na poziv Manijuhe, popne na scenu i zajedno sa umetnicima otpeva pesmu.

Drugi prateći događaj odigrao se u Muzičkoj školi „Isidor Bajić”, u sredu, 13. novembra, u popodnevnim satima, i to u saradnji sa Udruženjem „Eufonija” koje neguje i promoviše umetnost harmonike. Teja Niku je održala prezentaciju za učenike i nastavnike odseka harmonike, govoreći kako o svom razvojnom umetničkom putu tako i o harmonikaškoj sceni u Finskoj.

Poseban osvrt je napravila i na jedinstveni tip klasične harmonike, koji je karakterističan za Finsku i delimično se razlikuje od modela u ostatku „klasične” Evrope i sveta.

Pomenuta dva događaja predstavljala su dodatne aktivnosti gostujućih umetnika, predviđene u okviru projekta „Sounds of Europe”, a u vezi sa konkretnim umetnicima čiji su dolasci podržani kroz pomenuti projekat, u ovom slučaju – Manijuhom i Ksaverijem, kao i Tejom Niku. Pored Manijuhine radionice i Tejine prezentacije, koje su se formalno odigrale u okviru festivala „Pocket Globe”, još dve aktivnosti su odgovorile zahtevima projekta, samo izvan festivalske organizacije i programa. Jedno je bio koncert trija WOŠ u Novom Sadu, u Kulturnom centru Vojvodine „Miloš Crnjanski”, 11. novembra, na kom je Ksaveri Vojćinjski nastupio sa lokalnim muzičarima – Predragom Okiljevićem (tenor saksofon) i Aleksandrom Škorićem (bubnjevi). Drugo je Tejin koncert, održan u Kulturnom centru „Mija Aleksić” u Gornjem Milanovcu, 12. novembra, u sklopu specifičnog, „putujućeg” festivala „Kreativna Evropa”.

Festival „Pocket Globe” organizuje Udruženje „Ring Ring” u saradnji sa Muzičkim informativnim centrom Srbije, a ovoga puta i sa Studentskim kulturnim centrom Novi Sad.

Treći „Pocket Globe” su podržali: „Sounds of Europe” (Kreativna Evropa), Ministarstvo kulture Republike Srbije, Ambasada Španije u Beogradu, Poljski institut u Beogradu, Institut „Adam Mickjević”, Francuski institut u Srbiji, Austrijski kulturni forum Beograd, Italijanski institut za kulturu u Beogradu i magazin „Etnoumlje”

. . .

🔗  Pocket GlobeVebsajt   ǀ   YouTube   ǀ   Facebook   ǀ   Instagram

🔗  Pocket Globe 2024Reportaža na portalu Remix Press

 

Šarenilo romske kulture: „Todo Mundo 2024” je završen

Šarenilo romske kulture: „Todo Mundo 2024” je završen

Dvanaesti festival „Todo Mundo” održan je u Beogradu, od 20. do 22. septembra 2024. godine, na tri lokacije. Program je obuhvatio šest koncerata, intervju, mentorske sesije, dodelu nagrade i konferenciju, a centralna tema ovog izdanja festivala je bila romska muzika.

. . .

EFFEA

EFFEA

Udruženje Ring Ring je u 2023. godini bilo partner u projektu saradnje, koja je kroz Fond evropskih festivala za mlade umetnike – EFFEA podrazumevala seriju nastupa Ivara Robana Križića i njegovog sastava. Drugi u nizu koncerata održan je na 27. festivalu Ring Ring, u Jevrejskom kulturnom centru u Beogradu, 18. maja 2023. godine.

. . .

Fond evropskih festivala za mlade umetnike – EFFEA (European Festivals Fund for Emerging Artists) predstavlja inicijativu Udruženja evropskih festivala (European Festivals Association) čiji je cilj pružanje podrške mladim umetnicima u pravcu razvoja njihove međunarodne karijere i to kroz nastupe na festivalima. Time ovaj Fond ujedno promoviše i međunarodnu međufestivalsku saradnju.

Prvi javni poziv fonda EFFEA bio je otvoren 2022. godine. Već tada je dogovorena saradnja tri evropska festivala nove muzike na planu pružanja podrške umetničkom projektu/konceptu/sastavu IRK Performing Reflection mladog hrvatskog umetnika Ivara Robana Križića (Zagreb, 1990).

Zahvaljujući dobijenoj podršci, Ivar Roban Križić je sa svojim sastavom (različito koncipiranim u zavisnosti od prilike) ostvario seriju od tri koncerta, nastupivši najpre 17. aprila 2023. na Zagrebačkom muzičkom bijenalu, zatim 18. maja na 27. Ring Ring-u u Beogradu, a potom i na festivalu 180° – Laboratory for Innovative Art u Sofiji, Bugarska, 24. jula.

U Beogradu, IRK Performing Reflection je nastupio kao kvartet muzičara iz Hrvatske, Srbije, Slovenije i Austrije: Ivar Roban Križić (kontrabas), Nikola Vuković (truba), Bojan Krhlanko (bubnjevi, udaraljke, elektronika) i Tomas Gril (Thomas Grill; elektronika).

ivar roban križić ring ring

Ivan Roban Križić / IRK Performing Reflection, Beograd, Ring Ring Festival, 2023 (foto: Duško Vukić)

 

Novo doba je počelo: O uspehu prvog festivala „Pocket Globe”

Novo doba je počelo: O uspehu prvog festivala „Pocket Globe”

Prvi world music festival Pocket Globe održan je u Novom Sadu, od 10. do 13. novembra 2022. godine. Program je obuhvatio šest koncerata, tri predavanja i jednu radionicu-sesiju. Pocket Globe bio je deo programskog luka Druga? Evropa projekta Novi Sad – Evropska prestonica kulture.

. . .

Da li najzad ulazimo u novo doba? Ono u kojem je kod domaće publike (i medija) konačno podignuta svest o postojanju world music žanra i, još više, o njegovoj posebnosti i zanimljivosti koju uvek treba doživeti. I u kojem se ne diže hajp samo kada dođe Mariza.

Mi iz Udruženja Ring Ring, koje se bavi nekolikim festivalima, primetili smo već krajem septembra naznake tog novog doba, kada je deseti Todo Mundo – taj često uz ozbiljne napore nošeni world music festival – počeo čak mesec dana unapred da prodaje po koju kartu ili komplet ulaznica, kada je potom privukao ne samo naše pasionirane pratioce, nego i neka potpuno nova lica i, što je najvažnije, okupio je puno mladih, o čemu godinama maštamo.

I, dok se na primeru ovogodišnjeg Todo Munda sve još uvek naslućivalo, prvo izdanje novosadskog world music festivala Pocket Globe dalo nam je punu potvrdu.

Sve tri koncertne večeri bile su odlično posećene, sa dominacijom mlađe publike, a jako lep odziv je krasio i tri predavanja, ne samo u vidu broja ljudi u sali nego i u pogledu njihove aktivnosti, radoznalosti i ljubopitljivosti.

Mediji su takođe pokazali širokogrudost prema nama. Različiti i brojni mediji – radio, TV, štampane novine, internet – dali su prostor najavi festivalskog programa, kao i intervjuima sa umetnicima (ovo poslednje se odnosi na Etnoumlje, Nedeljnik, Kulturni dodatak u Politici, Danas, VisitNoviSad i NsHronika). U svemu tome imali smo veliku logističku podršku tima okupljenog oko projekta „Novi Sad – Evropska prestonica kulture”, naročito u domenu komunikacija i marketinga. Jer, ne zaboravimo, Pocket Globe je bio deo programskog luka „Druga? Evropa” projekta EPK NS!

Dodajmo da je Pocket Globe imao i svoju after-priču u medijima, takođe važnu, ali nažalost sve ređu danas, a to su reportaže, kritike, prikazi. Nikola Glavinić je o celom festivalu govorio za Radio Beograd 2 i pisao za magazin Etnoumlje, dok je Ivana Jovanović izveštavala o svakoj večeri posebno za portal Remix Press.

Medijskoj podršci prethodi ona ključna – finansijka. Osim kroz Fondaciju 2022, koja je bila naš glavni oslonac, festival je dobio pomoć i od Grada Novog Sada, zatim kroz evropski projekat Sounds of Europe (čiji je partner Udruženje Ring Ring), kao i Francuski institut u Srbiji (za nastup Bab L’ Bluz). U čitavoj realizaciji festivala, na svoj način nas je podržao i krug predivnih volontera, na čiju smo raznoliku pomoć u svakom trenutku mogli da računamo.

Ko smo to, ustvari, mi, u slučaju festivala Pocket Globe? Tu osnovnu festivalsku organizacionu ćeliju činila su tri elementa, jedan iz Novog Sada i dva iz Beograda: Vojislav Malešev, Bojan Đorđević i Marija Vitas. Funkcionisali smo kao jedan i napravili čvrstu bazu za buduće aktivnosti pune volje i entuzijazma, a u kojima ćemo se radovati i mogućim proširenjima tima. Verovatno je da je na dobar odziv publike uticalo i Vojino vešto vođenje istoimenog ciklusa koncerata, počev od jeseni 2019. godine, čiji je svojevrsni prirodni nastavak festival Pocket Globe.

Najvažnija stvar za organizatora festivala je sama muzika, koju – bar bi tako uvek trebalo da bude – voli, prati, poznaje i za kojom gori. Naša velika ispunjenost pozitivnim emocijama tokom festivala i po završetku istog, bila je podstaknuta najpre fantastičnim koncertima, od kojih su neki u istoj večeri napravili ludo dobar hemijski spoj, zbog kojeg se organizatorima zadovoljno i pomalo gordo smeši brk.

Takvo je bilo drugo veče, održano 11. novembra u Pozorištu mladih. Istina je da je kiparski trio Monsieur Doumani razvalio sam po sebi, kao što je i marokansko-francuski kvartet Bab L’ Bluz na svoj način potom oduvao (i dalje traje neformalno, uzaludno glasanje oko toga koji je bend bio bolji), ali povrh svega toga, oni su se pokazali kao fantastičan niz!

Oba sastava krase moćan zvuk, energičnost i rok psihodelija, što na Pocket Globe-u, istina, nije imalo adekvatnog partnera u prostoru Pozorišta predviđenom za sedenje. Ipak, publika je bila toliko ushićena da je ka bini slala snažne impulse ravne onima kod posetilaca koji stoje, plešu i skaču.

A sve je počelo nekako svečano, jer takav je prostor Novosadske sinagoge. Pred tim večernjim ritualom, 10. novembra, povukla se i kišna pretnja, što je ljude unapred osokolilo da nakon prijatnog, sunčanog, hladnojesenjeg dana, provedu i veče van kuće. Ovakve vremenske prilike će, na našu radost, pratiti ceo festival. Jer, druga najvažnija stvar za organizatora festivala (u Srbiji) jeste upravo vreme… Ne voli naš narod kišu, a ni vetar, a ni…

U Sinagogi je prvo zasijao Damir Imamović sa svojim trijom Singer of Tales. Spontan, izražajnog glasa, odlično probranog repertoara, Damir je plenio interpretacijom neprolazno popularnih sevdalinki i ponekog svog autorskog bisera, bez mrve patetike. On je čovek ovog milenijuma, a sa osvešćenim, zrelim i autentičnim pogledom ka tradiciji. Na koncert Damira, Derje Tirkana i Žige Goloba, lepo se nadovezao Boris Kovač sa svojim New Ritual Ensemble-om i koloritnim, putenim aranžmanima kompozicija iz raznih Kovačevih faza, jako privlačnim za slušanje.

Iako je nešto manji sastav Borisa Kovača imao nastup samo dva meseca ranije u okviru programa NS EPK, novosadska publika je očigledno uvek rada da uživo čuje ovog unikatnog umetnika.

Treće koncertno veče, kao i drugo, odigralo se u Pozorištu mladih, privukavši najveći broj Beograđana, kojih je inače bilo i na prethodnim večerima, ali i na predavanjima. To samo pokazuje da zažarena publika ne odustaje pred većim brojem kilometara koje valja preći do tačke muzičkog ključanja. I nisu svi iz Beograda došli kolima!

Veče je otvorio domaći sastav Shira utfila, koji je sada već potpuno sazreo u osveženom lajn-apu, čemu su doprinos dali pevačica Branislava Podrumac i pijanista/klavijaturista Aleksandar Jovanović Šljuka. Vrlo postepeno su pravili emotivnu, dinamičku i ritmičku gradaciju, da bi do kraja potpuno razgalili publiku sve pokretljivijom i strastvenijom interpretacijom sefardskih ljubavnih pesama.

Organizatorski tim je bio ponosan svojom julskom odlukom da upravo Shira utfila bude izabrana da nastupi na festivalu Pocket Globe, nakon konkursa „Serbian Globe”, koji smo u maju bili otvorili za domaće umetnike.

Raspoloženje je dovedeno do usijanja. Gotovo sa tremom iščekivali smo nastup Kejhana Kalhora i Erdala Erzindžana. A onda smo dobili nešto što je prevazišlo očekivanja. Bio je to jednoipočasovni, neprekidni tok, muzička invencija, liturgija, ritual…

Stalno u pokretu između kontemplacije i strasti, melanholije i žara, tihog jecaja i voluminoznog urlika – Kejhanovo kamanče i Erdalova baglama disali su kao jedan organizam, a da se umetnici možda nijednom nisu međusobno pogledali.

Čudesan preplet tradicija i inovacija, te čaroban spoj Irana i Turske, u kom i same tradicije ovih zemalja postaju Jedno…

Kakav kraj, a i nije bio kraj! Jer, prava završnica festivala Pocket Globe desila se sutradan, u Kulturnoj stanici Svilara, na Kejhanovom predavanju o muzici Irana. To je bilo treće i poslednje festivalsko predavanje, kojem su prethodili slični događaji u Maloj sali Pozorišta mladih. Jusra Mansur i Bris Botan, članovi benda Bab L’ Bluz, govorili su (11.11) o muzici etničke grupe Gnava i ulozi žene u muzici Maroka, dok je Damir Imamović (12.11) pričao o sazu i mestu ovog instrumenta u kulturnom nasleđu Sarajeva i BiH.

Osim toga, bend Bab L’ Bluz je imao još jednu, naročitu aktivnost, kada je (11.11) na Petrovaradinskoj tvrđavi poveo novosadske muzičare ritmičnim stazama svoje radionice-sesije.

Kada se sve završilo, i kada smo umorni i zadovoljni krenuli da se vraćamo kućama – Voja na bajsu, a mi u autu – u glavi nam je brujao žagor oduševljenja, pohvala i zahvalnosti, kojim nas je tih dana darivala publika. Zbog nje ćemo i nastaviti da vrtimo u šaci džepni globus. Ideje se gomilaju na papiru, a rernu smo već uključili „na 1”. Program drugog festivala Pocket Globe se lagano promišlja.

 

This site is registered on wpml.org as a development site.